Psihoterapeut sa onkologije smatra da ni dan smrti, ni dan rođenja nije slučajan: Dobri ljudi brzo umiru, a evo i zašto

U svakodnevnom životu često čujemo ljude kako komentarišu smrt i izražavaju zbunjenost ili nevericu zbog toga što se dogodilo nekoj dobroj osobi. Međutim, važno je razmisliti o načinu na koji je neko umro, jer smrt je duboko povezana sa našim shvatanjem života. Smrt nije samo nešto negativno, već je deo prirodnog procesa. Čak su i umetnici pokušavali da prikažu smrt na različite načine, kao što je jedan skulptor pred svoju smrt izrazio želju da prikaže smrt u obliku Hrista, ne kao raspeće već kao vaskrsnuće.

Razmišljanje o smrti nas podseća da je život beskrajan proces, a besmrtnost može da donese i svoje izazove. Mnogi su pisali o životu besmrtnih bića, ali je to često opisano kao težak život, sa ponavljanjem istih iskustava bez napretka ili razvoja. Smrt, s druge strane, može biti nagrada ili olakšanje, posebno kada dolazi prirodno i mirno, nakon ispunjenog života.

Postoje priče o ljudima koji su umirali na način koji sugeriše da su sami odlučili o svom odlasku, poput ruskog seljaka koji je nakon prestanka rada otišao da se umije, obukao čist veš, legao i umro. Takvi primeri pokazuju da smrt može doći bez velikih patnji ako je osoba spremna i prihvaća je kao deo životnog ciklusa.

Pitanje kako će neko umreti može biti slično pitanju kako je neko došao na svet. Ljudi često imaju određene želje ili očekivanja o tome kako bi voleli da njihov život završi. U mom radu sa pacijentima, često sam čuo različite želje o tome kako bi voleli da umru, od želje da umru u okruženju porodice do želje da umru na određenom mestu ili u određeno vreme.

Jedna od dubokih priča dolazi od pacijentkinje koja je doživela kliničku smrt tokom operacije i opisala svoje iskustvo susreta sa smrću, videći svoje telo i lekare oko sebe. Njeno iskustvo ukazuje na to da smrt može biti prisutna ali ne i krajnja stanica.

Na kraju, kako umiremo može otkriti mnogo o tome kako smo živeli. Važno je da živimo život punim plućima i da cenimo vreme koje imamo. Učenje da prihvatimo smrt kao deo životnog ciklusa može nas podsetiti na važnost života i na to kako ga treba najbolje iskoristiti dok smo ovde.