DR KISIĆ ODLUČILA DA SE OGLASI
Od tragedije i masakra u “Ribnikaru” prošlo je više od nedelju dana. Toliko je trebalo ministarki zaduženoj za brigu o porodici da se oglasi, umiješa u svoj posao i otkrije šta je Centar za socijalni rad zabilježio o ubici Kosti K.
„Svi su zapitali kako se ovo desilo, pokušavali su naći neke razloge, potencijalne ‘okidače’ u prošlosti ovog djeteta koje bi moglo dovesti do tragedije. Nas su zvali da pitaju da li imamo podatke iz centara za socijalni rad o tome da li su roditelji razvedeni, da li je bio dijete iz prvog braka… Sve su to bile dezinformacije. Da li je nekome lakše da prihvati činjenicu da se sve ovo desilo ako je bila prisutna neka porodična tenzija? Konkretno, i kod ovog dječaka sticajem okolnosti desile su se određene stvari koje su bile zabilježene u centru za socijalni rad. Bilo je to zbog koškanja u školi glume, u petom razredu, i tada je zbog povrede usnice odreagovao cijeli sistem. Pozvane su nadležne službe, aktiviran centar za socijalni rad, urađena detaljna procjena porodica oba dječaka koja su se pokoškala i donijeta su detaljna mišljenja. Odreagovalo se kako treba. Na primjeru škole, taj dejčak nema nijedan uočljivi „triger“ za takvo ponašanje. Dječak je trenutno u zdravstvenoj ustanovi, na dječjoj psihijatriji“, rekla je Kisić gostujući na televiziji K1.
Otkrila je i koji su bili prvi postupci Centra za socijalni rad nakon masakra u „Ribnikaru“.
„Mi smo, naravno, uključeni. Kod maloljetne osobe za bilo kakvo uzimanje izjave, informacije ne mogu da se dobiju ako nije prisutan roditelj ili neko iz centra za socijalni rad. Ovde je centar za socijalni rad prisutan od prvog momenta. U skladu sa svim procedurama veštačenja morate da imate saglasnost roditelja za maloljetno dijete. Prvi je otišao centar za socijalni rad u stan gdje su bile njegova majka i sestra, obavio razgovor, ukazao na potrebu davanja saglasnosti za liječenje, informisao majku. Odigrao je ulogu spone između relevantnih aktera“, kazala je ministarka koja se danima nije oglašavala nakon masovnih tragedija koje su potresle Srbiju, nije se miješala u svoj posao.
Ona je je rekla i da je ovo je izuzetno stresna situacija koja zahteva potporu, usmjeravanje i različite vrste nadzora.
„Svakodnevno smo u kontaktu sa porodicom dječaka. Kratak je vremenski period prošao od tragedije, i biće se dugo u kontaktu. I tako je u svakom pojedinačnom slučaju. Ljudi iz centara za socijalni rad su ljudi koji rade jako teške poslove, a u medijima su anatemisani. Svaka osoba koja dođe u Centar za socijalni rad ima neku muku. Svakome se prilazi na način koji je najbolji u tom momentu, ali treba da se kazne oni koji ne rade dobro posao.“
Nije nadležnost centra za socijalni rad koliko će negdje neko biti zadržan, kazala je ministarka za brigu o porodici.
„Prije svega imamo pravni sistem, i u slučajevima maloletničke delikvencije rad centra za socijalni rad je usmeren na privremeni smještaj takvog djeteta. Privremeni smještaj traži se tamo gdje nema odgovarajućeg roditeljskog kapaciteta, pa se maloljetni delikventi smještaju u instuiticije socijalne zaštite, određuje starateljstvo centra za socijalni rad, ili hraniteljske porodice. Ali, to nije dio ove priče. Dječak je u dijelu dječje psihijatrije. Ne može da se desi da ovaj dječak bude pušten kao što pišu mediji. On je u zdravstvenoj ustanovi. Kada je u pitanju ugrožavanje okoline ili potencijalno ugrožavanje okoline, čitav niz relevantnih aktera je uključen. Nije ništa tako jednostavno. Govorilo se mnogo o prevenciji, ali kako u ovom slučaju prevenirati kada nismo pronašli uzroke? Dijete je iz socijalno kompetentne porodice visokobrazovanih rodtelja koji lijepo zarađuju, i to pokazuju sve procjene centra za socijalni rad. Tiršova je zbog saniranja rane na usni prije dvije godine, zbog potencijalnog vršnjačkog nasilja, obavijestila policiju i po difoltu se odmah uključio centar za socijalni rad i obavio nadzor. Kao što je dugo postojao niz okidača koji su doveli do ovoga, i procjene veštaka različitih oblasti trajaće duži vremenski period“, kazala je Darija Kisić u „Uranku“.
Nije se upisala u knjigu žalosti
„Nisam se upisala u knjigu žalosti. Ko je taj ko određuje kako se žali i gdje se žali? Prvo veče sam sa ćerkom otišla i ponijela cvijet, nošena tugom u toj ulici te noći. Nisam imala strategiju, to mi je bio osećaj. Jel mislite da ko se upisao da tuguje više od onog ko se nije upisao? Ovaj događaj je upisan u knjigu žalosti u našim srcima. To će vječno biti tako“, rekla je Kisić.
