EKSPERIMENT RUSKIH PSIHOLOGA NAD TINEJDŽERIMA
Ekaterina Muraova, dječja psihologinja iz St. Petersburga, provela je 2013. intrigantan eksperiment. Zamolila je 68 adolescenata u dobi od 12 do 18 godina da se odreknu svih elektroničkih uređaja; odnosno isključiti mobitele, računala, televizore, tablete, računalne igrice i ne razgovarati ni s kim.
Tih osam sati smjeli su pisati, crtati, čitati, pjevati, hodati i baviti se sličnim aktivnostima.
Satisfied izvještava da je autor eksperimenta želio demonstrirati radnu hipotezu da su suvremeni tinejdžeri nesposobni za samoometanje i potpuno nesvjesni svog unutarnjeg svijeta.
Kako je naznačeno u smjernicama analize, sljedeći dan mladi su imali zadatak ispričati kako su se susreli s ovim testom. Psihologi su savjetovali svim sudionicima da zabilježe vrijeme i razlog zašto su prekinuli eksperiment ako su doživjeli pretjeranu tjeskobu, nelagodu ili napetost.
Rezultati su bez sumnje bili zapanjujući, a uzmite u obzir da je istraživanje provedeno desetljeće prije, kada je inovacija još uvijek definitivno bila manje dominantna nego danas.
Jedna djevojčica i dva dječaka, od 68 sudionika, samo su tri završila eksperiment. Adolescentica je osam sati pisala o svojim osjećajima u dnevnik.
Jedan od mladića izdržao je osam sati praveći maketu krstarećeg transportera, uz pauzu za ručak i šetanje pasa. Naknadni su prvo uredili i organizirali svoje sortimente, a potom sudjelovali u preseljenju cvjetova. Tijekom eksperimenta niti jedno od njih nije doživjelo nikakve negativne emocije i nije primijetilo pojavu “čudnih” misli.
Pet sudionika eksperimenta doživjelo je napade panike, a troje od njih izjavilo je da su imali “suicidalne misli”. Prema portalu “21mm.ru”, simptomi kao što su mučnina, znojenje, vrtoglavica, toplinski valovi i bolovi u trbuhu primijećeni su kod 27 tinejdžera. Gotovo svaki od njih izvijestio je da je doživio osjećaj straha i tjeskobe.
Do početka drugog ili trećeg sata gotovo svi sudionici izgubili su interes i uzbuđenje u iščekivanju nove situacije. Nakon što su bili sami najmanje tri sata, samo je deset tinejdžera koji su prekinuli eksperiment osjetilo tjeskobu.
U koje su se aktivnosti tinejdžeri uključili tijekom eksperimenta?
jeli su
pregledavali su ili pokušavali pregledati
radili su neke zadaće (to je bilo u posebnim razdobljima u godini, i veliki broj njih je otišao na lektiru iz nevolje)
viriti kroz prozor ili “puzati”
po stanu
krenuo van, u dućan ili bistro (u suđenju je dopisivanje bilo zabranjeno, ali je bilo dopušteno razmijeniti par bitnih riječi s trgovcima ili blagajnicama)
postaviti zagonetku ili lego kocke
privukao ili pokušao crtati
igrali su se s očnjakom ili mačkom
pospremio sobu ili stan
prali su se
sudjelovao u stvarnom radu
bilježili svoje osjećaje ili razmatranja
svirao klavir, gitaru ili puhače
tri od njih sastavljene stihove ili izlaganje
jedan klinac je skoro pet sati išao po gradu, mijenjao prijevoz i trolejbus
klinac je otišao na karneval, ali za otprilike tri sata počeo je povraćati
jedan klinac je prošetao cijelim gradom
klinac je otišao u zoološki vrt
preklinjala je mlada dama
ta je mlada dama otišla na galeriju
Što su radili nakon suđenja?
Gotovo svi su u nekom trenutku pokušali zaspati, ali nikako se nisu uspjeli riješiti “glupih” misli koje su im se neprestano motale po glavi.
Nakon završene analize, 14 tinejdžera brzo je ušlo u neformalne organizacije, 20 je stiglo do svojih pratitelja, tri do skrbnika, a pet ih je otišlo u posjet svojim prijateljima. Ostali su upalili TV ili počeli igrati kompjuterske igrice. Čak štoviše, gotovo svi su na brzinu uključili glazbu ili nataknuli slušalice na uši.
Nakon završetka eksperimenta svi simptomi i strahovi su odmah nestali. Zanimljiva je činjenica da su 63 tinejdžera eksperiment smatrala korisnim i zanimljivim za samospoznaju. Šest sudionika ponovilo je eksperiment za sebe i tvrdilo da su bili uspješni nakon što su ga pokušali više puta.
Kad su tinejdžeri analizirali što im se dogodilo tijekom eksperimenta, njih 51 koristilo je riječi poput “ovisnost”, “doza”, “povlačenje”, “ispostavilo se da ne mogu živjeti bez…” i “Trebam sve s tim.” Svi su rekli da su ih te misli jako iznenadile, ali da se s njima ne mogu nositi jer im se opće stanje pogoršavalo.
