NEUROPSIHIJATAR OTKRIO U KAKVOM JE ODNOSU DJEČAK ZAISTA BIO SA DRUGARICAMA

U obilju informacija o dječaku koji je u srijedu u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” ubio osam učenika i čuvara jedno je nedostajalo: kako je premješten u drugo odjeljenje i je li s njim razgovarao. Je li on tamo bio priznat, a očito nije.

Riječi su to dr. Zorana Dimitrijevića, umirovljenog uičkog neuropsihijatra i dječjeg psihijatra koji je kroz svoj radni vijek preventivno i kurativno zbrinuo više od 60.000 djece. On skreće pozornost na specifičnosti koje bi mogle rasvijetliti prirodu dječakova odnosa s drugom djecom.

Tri specifičnosti govore puno: realnost da on nije bio priznat čak ni u novom odjelu, što sugerira da je problem još uvijek bio u njemu, zatim, u tom trenutku, da je u novom odjelu bio u klasi s zamenicima s jedinstvenom izvrsnošću , klinci poput njega, koji prošli put nisu imali dobro objašnjenje da ga potaknu na to, podatak da je iznimno nedugo nakon razmjene, umjesto da dopusti priliku novoj klimi, počeo sastavljati listu za odstrel.
Kaže da je naša politika takva da se dijete premješta u drugi razred ili školu kad god ima problem u školi koji se ne može riješiti, pogotovo ako je neprihvaćeno i u sukobu s okolinom.

Nažalost, to dijete nije stručno praćeno kako bi se utvrdilo radi li se o psihičkom poremećaju ili poremećaju ponašanja kod zdravog djeteta. Vjeruje se da će promjena okoline dovesti do poboljšanja. Potvrdu za to dobili smo, kaže dr. Dimitrijević, samo dan nakon tragedije u OŠ “Vladislav Ribnikar” kada je bivši učenik Gimnazije “Ruer Boković” nožem ranio učenicu i profesoricu i prebačen na psihijatrijsku ustanovu. .

On predlaže da se kao legitiman dogovor predstavi da svako dijete koje učini nešto nepoželjno treba biti otpremljeno iz dobrotvorne organizacije na percepciju, a to bi, prihvaća on, riješilo brojne stvari. Prema riječima umirovljene liječnice, rad s djecom koja su vidljivo agresivna, nasrtljiva ili povučena te socijalno izolirana od okoline zahtijeva timski rad u procjeni njihovog zdravstvenog stanja i stalni nadzor.

– Nije učinio ništa prije nego što je ubio osmero kolega iz razreda i dječakovog skrbnika, što ukazuje na njegovu povučenost i neprihvaćanje. Ova liječnica objašnjava da su za psihijatriju uočljivija djeca koja su povučena, izopćena iz okoline i nesposobna za učinkovitu komunikaciju sa svojim vršnjacima od djece koja su živahnija i slobodnija.

Sugestivno je, upozorava dr. Zoran Dimitrijević, da sjajan zamenik koji je napredovao na natjecanjima traži premještaj u drugu diviziju budući da ga njegovi školski kolege, među kojima ima i sjajnih zamenika, ne priznaju.

– S njim je bio problem ako ga učenici u drugom odjelu nisu prihvatili. Je li se itko ikada u školi zapitao zašto djeca ne prihvaćaju dobrog dečka i odličnog učenika? Koliko sam shvatio, čim je premješten na drugi odjel, počeo je planirati kome će nauditi. Neuropsihijatar i dječji psihijatar Uice kaže: “Volio bih čuti nekoga iz škole da kaže jesu li razgovarali s njim i njegovim roditeljima o razlozima zašto je tražio premještaj i kasnije kada je premješten na drugi odjel.”